haiku,proza i stvarni život

autocesta 101

Miris zore probudi me usred kafića,
u glavi pijan, u trbuhu žedan,
prije odlaska popih još nekoliko pića,
i omamljen krenem na autocestu 101.

Znajući da samo ljubav može biti spas,
osjetih kako sam u duši bijedan,
snagu kroz noge usmjerim na gas,
brzinom vjetra jurim autocestom 101.

Nije me strah odlaska pred Boga,
jer znam da sam drugima bio predan,
strah me jedino života svoga,
kojega prepuštam autocesti 101.

Blizu je kraj, blizu je raj,
ovaj je put zaista bio vrijedan,
sletih s mosta uz sunčani sjaj,
više me nema na autocesti 101.

Poput zahrđalosti sa stare kovine,
uvezan sam u crni tjedan,
moja je slika dospjela u novine,
sudbina zapela na autocesti 101.

životna priča
o igri bez granica
izdisaj strasti

Doris

Mjesec me gleda, srce mu se slama,
zasipa me ogromnom količinom blještavila,
no njegov je sjaj besplatna reklama,
u ovoj igri gdje ne vrijede pravila.

Razlijeva se crna boja neba,
tamna stvarnost svoju pobjedu slavi,
strah me svijeta, ali ništa mi ne treba,
dok tvoje ime nosim u glavi.

Zagušljivost vremena isušuje mi suze,
dijelim strah i bol pri svakome dahu,
sve što sam imao, život mi uze,
sada sam skup parfem na siromahu.

Nitko te ne poznaje,
nitko ne osjeća tvoj miris,
svemir se boji spoznaje,
jer samo ja znam tko je moja D.o.r.i.s.

nije haiku već poezija

Šaputao sam ti. Tiho, najtiše.

Na uho. U krevetu. U snu.

Rekao ti. Volim te, najviše.

Zauvijek. U dobru. U zlu.


Ljubio sam te. Tvrdu, hladnu.

Gledao te. Slušao kako dišeš.

Otvorio dušu. Brižnu. Gladnu.

Volio način kako mirišeš.


Plesali su prsti moji.

Među usnama. Do tvojih grudi.

Tvoje tijelo, čelo se znoji.

Moja. Samo moj budi.


Gledao sam te. Volio. Ljubio.

Usnulu, zarobljenu ženu.

Htio. Želio. Molio.

Osvojio - izgubio u jednome trenu.

vjetar u kosi
sunce na licu
dan na Kamenjaku

muk-
pijana tijela naokolo-
Nova

Fleke na licu,
tragovi
crnog vina

došla je Nova
kruži miris
baruta...

Rovinjsko sunce
nad dvoranom-
lopta sjaji

Betlehemsko svijetlo,
Božje
navještenje